Misija i Vizija

MISIJA

Misija Isusovačke službe za izbeglice (JRS) je pratiti, služiti i zagovarati prava izbeglica i drugih prisilno raseljenih osoba. Kao međunarodna katolička organizacija koju je utemeljila Družba Isusova, nastala je i deluje na temelju ignacijevske duhovnosti. JRS je vođen primerom Isusa, njegovim suosjećanjem i ljubavlju prema siromašnima i odbačenima.

Pedro Arrupe

VIZIJA

Godine 1980., duboko potresen nevoljama hiljada ”ljudi iz čamaca” tokom bega iz ratom razorenog Vijetnama, p. Pedro Arrupe SJ, tadašnji vrhovni general Družbe Isusove, osetio je snažnu želju za delovanjem. Pozvao je Isusovce da ”pokušaju doprineti olakšavanju postojeće tragične situacije”. Osnivanje JRS-a bio je isusovački globalni odgovor u cilju rešavanja izbegličke krize u Aziji.

P. Arrupe i Sveti Ignacije, osnivač isusovaca, i danas nas podsećaju da na svet gledamo na duboko duhovan način. Vidimo ljude kao “različite u oblačenju i ponašanju: neki su beli, neki crni, jedni su u miru, drugi u ratu, jedni plaču dok se drugi smeju, jedni su zdravi, druge je shrvala bolest, jedni se rađaju dok drugi umiru” (Sveti Ignacije, Duhovne vežbe).

Svedoci smo zbližavanju sveta putem veće mobilnosti i olakšane komunikacije. Međutim, iako se dobra i finansije slobodno kreću na globalnom tržištu, isto ne vredi i za ljude. I dalje postoji mnoštvo rasnih, kulturoloških, verskih, političkih i ekonomskih podela i granica; jaz između bogatih i siromašnih se neprestano povećava.

NAŠA SNAGA SU

LJUDI DOBROG SRCA

“Verujemo da obrazovanje, zajedničko učenje i deljenje znanja pobuđuju u ljudima nadu u bolje sutra. Sanjamo o svjetu u kojem ne postoje granice, podjele i progon ljudi iz njihovih domova, svet u kojem se ljudi mogu slobodno i sigurno kretati – svet u kojem svi imaju pravo na gostoprimstvo.”

Zbog nepravednih društvenih struktura, četvrtina ukupnog čovečanstva živi na rubu siromaštva, boreći se za opstanak i očuvanje vlastitog dostojanstva. Sukobi nastaju kao rezultat ljudske pohlepe za posedovanjem dela neobnovljivih izvora. Živeći u državama na rubu propasti i usred raspadajućeg društva, ljudi nisu na sigurnom. Istovremeno, uništavanje okoline i klimatske promene najavljuju nove nevolje.

Izuzeti od sudelovanja u raspodeli dobiti od ekonomskog i tehnološkog razvoja, siromašni ljudi žrtve su ratova za neobnovljive izvore, klimatskih promena i propadajućih država. Upravo oni su prisiljeni napustiti vlastite domove. Više od 15 miliona ljudi ima status izbeglica, a preko 25 miliona ljudi raseljeno je unutar granica vlastitih država. Najveći broj progona zabeležen je u Africi, na Bliskom istoku i u središnjoj Aziji. Čak 70% od ukupnog broja prisilno raseljenih čine osobe islamske veroispovesti i kulture.

Polovina svetskih izbeglica ‘nevidljiva je’ u urbanim područjima. Izbeglice i tražitelji azila suočeni su sa sve većim zidovima i zabranama pristupa Evropi i drugim bogatijim delovima sveta. Uskraćeno im je pravo na zaštitu u okruženju u kojemu neprijateljstvo prema migrantima i izbeglicama sve više raste. Njihovo beznađe pretnja je budućnosti našeg sveta.

Mi – isusovci, laici i vernici u suradnji s Jesuit Refugee Service – potreseni smo zbog progona ljudi. U zadnjih 35 godina, JRS je bio uz prognanike; pratili smo ih, ponizno im služili te zagovarali za pravdu i njihovo pravo na zaštitu.

Iako svesni da budućnost donosi nove izazove, naša vera i duhovne vrednosti pružaju nam snagu za nastavak borbe. Kao međunarodna katolička organizacija i služba nastala delovanjem Isusovaca, vođeni smo primerom Isusa, njegovim suosjećanjem i ljubavi prema siromašnima. S obzirom na ozbiljnost i broj izazova s kojima se susreće, JRS mora delovati kao snažnija i ujedinjenija međunarodna organizacija.

U narednim godinama nameravamo nastaviti s pomaganjem izbeglicama prisiljenim na život na rubu egzistencije. Nastojati ćemo prevladati geografske, rasne, kulturne i verske granice i podele. Delovati ćemo sa suosjećanjem i ljubavlju koja nam omogućuje povezati se s ljudima svih rasa, kultura i religija na otvoren način pun poštovanja. Iako će naše delovanje biti materijalno, bit će ujedno i duhovnog karaktera te promovisati nadu i pomirenje.

Verujemo da obrazovanje, zajedničko učenje i deljenje znanja pobuđuju u ljudima nadu u bolje sutra. Sanjamo o svjetu u kojem ne postoje granice, podjele i progon ljudi iz njihovih domova, svet u kojem se ljudi mogu slobodno i sigurno kretati – svet u kojem svi imaju pravo na gostoprimstvo.