“Pedro Aruppe” Kuća – Laszlo Koval

Šta me je najviše impresioniralo u Kući, jeste upravo porodična atmosfera, stvorena od strane dečaka i tima zajedno.

Započinjući misiju u Srbiji 2016. godine, istražili smo potrebe i mogućnosti kako bi identifikovali najbolji mogući put pružanja pomoći onima kojima je ona bila potrebna. Svakodnevnim terenskim radom, kumunikacijom sa drugim organizacijama i vladinim institucijama, isplivala je potreba za uključivanjem u oblast zaštite maloletnika bez pratnje, te je tako i uspostavljena Integraciona kuća „Perdo Arrupe“ u maju 2017.godine. Od tada, pa do danas, Kuća je pružila utočiste za preko 70-tero dece, identifikovanih kao žrtve seksualnog zlostavljanja, eksploatacije, krijumčarenja, potencijalne žrtve trgovine ljudima, ili su pak bili samo previše mali da bi bili bilo gde drugde. 

            Zahvaljujući podršci naših donatora, i u saradnji sa vlastima, naše dosadašnje iskustvo u brizi o maloletnicima bez pratnje često je predstavljeno kao primer dobre prakse drugim učesnicima u zaštiti izbeglica u Srbiji, posebno u poljima integracije, zaštite i promocije ljudskih prava dece. Ovo nam svakako daje i dobru podlogu u oblasti zagovaranja u drugim oblastima kao što su obrazovanje, usluge u zajednici ali i bolja pravna zaštita dece. 

            Pričati o svom radu veoma je nezahvalno i teško. Ponekad mislimo da na svoj rad gledamo previše strogo i samokritično, a ponekad da dajemo sebi previše zasluga. Stoga je najbolje kada o vama i vašem radu govore drugi, oni koji su imali prilike da na kratko budu deo našega tima i da nam daju svoje viđenje onoga što su videli i doživeli. 

„Šta me je najviše impresioniralo u Kući, jeste upravo porodična atmosfera, stvorena od strane dečaka i tima zajedno. Biti šesnaestogodišnjak i daleko od kuće, provodio sam, što sam više mogao vremena u Kući. Svakodnevno bih dolazio rano ujutro, često mnogo pre doručka, i ostajao do kasno u veče. Za mene je JRS Kuća bila dom daleko od doma, i znam bez imalo sumnje, da tamo nisam bio sam. Volontiranjem u JRS-u upoznao sam dobre ljude uključene u izbegličku krizu: i one koji reč izbeglica često zamaskiraju ali i one koji su spremni nesebično pomoći. Imao sam nezaboravno iskustvo u JRS-u.“ 

Ovaj citat kao i priču koja sledi napisao je naš volonter Laszlo Kovali prikazuje njegovo lično viđenje kuće i našega rada.

“Pedro Aruppe” Kuća – Laszlo Koval

Integraciona kuća „Pedro Arrupe“ sklonište je dizajnirano da brine o ranjivim grupama maloletnika bez pratnje odvojenih od svojih porodica. Cilj Kuće je integracija dece u, za njih, novo društvo. Da bi to postigli, Kuća ne obezbeđuje samo osnovne potrebe kao što su hrana, smeštaj, osnovne medicinske potrebe i odeću, već svojim korisnicima pruža priliku za obrazovanje i zabavu. Sa svojih 8 zaposlenih i dva pripravnika, Kuća je do sada pružila brigu za preko 70 dečaka od 2017. godine, kada je otvorena.

Prijem 

Da bi neko došao u Kuću, potrebno je da Centar za socijalni rad izvrši upućivanje, nakon čega JRS tim procenjuje kako bi uvideo da li će potencijalni korisnik imati korist od Kuće. Kuća se brine o najranjivijim grupama dece: žrtvama fizičkog, psihičkog i seksualnog nasilja, deci koje su u riziku da postanu žrtve trgovine ljudima, različitih oblika eksploatacije i krijumčarenja. Kada se smesti, dete dobija novu odeću, obuću i potrebnu higijenu. Takođe, svaki novi korisnik bude upoznat sa kućnim redom. 

Obrazovanje

U Kući žele da budu sigurni da svako dete smešteno u njoj ima mogućnost da nastavi redovno obrazovanje u Srbiji. Korisnici koji ostaju duže od mesec dana su uključeni u obrazovni sistem, dok se neformalno obrazovanje i kreativne radionice koriste za jačanje i lakše uključivanje u obrazovni sistem. U kući je prisutan pedagog koji je spreman da pomogne oko domaćih zadataka, ali i održava redovnu komunikaciju sa školom. On takođe radi na i kulturološkoj integraciji. „Radimo na rušenju granica između dve kulture. Među Srbima imamo izgrađene predrasude o izbeglicama, a nekada svojim ponašanjem, koje je nama neshvatljivo, dodatno se te predrasude potvrđuju. Stoga nam je cilj raditi na ovim problemima.“ kaže Nemanja Rajić, pedagog. Kako bi postojeće kulturološke razlike i nerazumevanje bili prevaziđeni, u aktivnosti se uključuju i lokalni učenici. Tokom letnjeg raspusta korisnici pored raznih radionica, koje obuhvataju životne veštine, negativne efekte narkomanije i alkoholizma, uče srpski i engleski jezik što otvara nove mogućnosti njihovom obrazovanju. 

Zabava

Integraciona kuća ne samo da pruža deci priliku za obrazovanje i intelektualni rast, već ih podstiče da imaju svoje opušteno vreme za zabavu, istraže svoje talente i svoje strasti. „Ja mislim da radimo dobar posao pomažući maloletnicima bez pratnje, deci, da ponovo budu deca. Ne da moraju da rade, već da idu u školu, da igraju fudbal.“ kaže Violeta Marković, Nacionalni direktor. Dečaci u Kući često igraju fudbal ili tenis u dvorištu, ili pak odlaze na obližnje školsko igralište da se igraju. Tokom letnjeg raspusta, dnevne ekskurzije kao što su posete plaži, orijentiring, planinarenje ili izleti van Beograda, kao i vožnje kajaka, su česte. 

Objekat

Integraciona kuća „Pedro Arrupe“ pruža dečacima sigurnost, udobnost i privatnost. U Kući je pet soba sa po dva do četiri kreveta i može da primi do 16 korisnika. Tu je i dnevna soba, kuhinja, trpezarija, terasa, IT room, učionica i dvorište koje sva deca mogu slobodno da koriste. 

Tim

Bitan deo Kuće je tim ljudi koji tu rade na integraciji i dobrobiti dece. „Mišljenja sam da živimo svakodnevni porodični život ovde u Kući. Trudimo se da im omogućimo atmosferu najbližu porodičnoj, nešto poput doma. Ako imaju neki problem i žele o tome da govore, mi smo tu da ih saslušamo“ kaže Maja Marković koja pruža pravnu pomoć u Kući. I dečaci u kući istog su mišljenja: „Ljudi ovde u JRS su ljubazni… prošao sam četiri zemlje, a ovde se osećam kao da sam u svojoj kući“kaže S.A. (17), korisnik koji je tu duži vremenski period. Tim se trudi da u Kući stvori pravu porodičnu atmosferu kojoj maloletnici bez pratnje često nemaju priliku da vide i osete.

Lokacija

Kuća je smeštena u mirnom kraju u okolini Beograda.“Volim ovo mesto jer nema puno ljudi“, kaže Z.E. (16), novi korisnik, posle samo nekoliko sati od kako je došao u Kuću iz mnogo haotičnijeg mesta sa puno ljudi. „Sećam se filmskih heroja, kada ujutro otvore prozor svoje sobe i gledaju predivno svitanje. Želeo sam da imam takav pogled jednog dana. Neverovatan je… sada imam“. Ovde dečaci uživaju u bašti, obližnjem školskom igralištu, mirnom pogledu na Dunav i šumi na samo par minuta šetnje od Kuće.

Budućnost Kuće

U budućnosti, planirano je unapređenje usluge za maloletnike bez pratnje i pružanje više mogućnosti za buduću integraciju u društvo. „Dok učimo decu, što je naš posao, ujedno i mi od njih naučimo nešto novo svakoga dana“ kaže Nemanja Rajić, pedagog. 

Lazslo nas je video bolje nego što mi možemo ikada videti sami sebe. Radeći svakodnevno da ovo mesto učinimo malo boljim za detinjstvo naših korisnika, mi u stvari pokušavamo da im omogućimo da budu ono što treba da budu – DECA. Nadamo se da ćemo u dolazećim godinama moći raditi isto kao i do sada, da omogućimo još srećnijih detinjstava za još dece u našoj zemlji. Ono što im pokažemo i učinimo danas, u mnogome će uticati na ono kakvi će ljudi postati sutra. Naša misija je ovde je svetlija budućnost za sve nas.